Poverljive informacije, poput tržišne strategije, metode proizvodnje, liste kupaca, poslovne i tehnološke informacije (know-how), često su najvrednija imovina koju startap poseduje, posebno u početnoj fazi razvoja. Kako je tajnost poverljvih informacija ono što startapu, i inovativnim kompanijama generalno, daje konkurentsku prednost na tržištu, važno je zaštititi ovu nematerijalnu imovinu, a jedan od najefikasnijih mehanizama je zaključivanje ugovora o poverljvosti ili popularnije NDA ugovora.
U praksi se obično dešava da se sa interneta preuzimaju generički primeri ovih ugovora i da se isti zaključuju bez prilagođavanja njihove sadržine konkretnoj situaciji. Primeri NDA ugovora, koje možete pronaći uglavnom su previše uopšteni, te se može desiti da ukoliko takav ugovor potpišete, bez prilagođavanja konkretnoj situaciji, on kasnije može biti neizvršiv.
U ovom tekstu vam donosimo vodič za izradu NDA ugovora za startape, i kroz njega ćete naučiti:
– Kada se koriste NDA ugovori
– Zašto je za startape važno da imaju ovakve ugovore i koje sve vrste NDA ugovora postoje
– Kako se definišu poverljive informacije i na koji način informacije definisane ugovorom mogu biti dostupne trećim licima
– Šta je sve važno da ovakvi ugovori sadrže
Šta su NDA ugovori?
Ugovori o poverljivosti, poznatiji kao Non-Disclosure Agreement/NDA ugovori, su dokumenti koji se koriste kada dve strane žele da razmene informacije koje su poverljive ili koje se smatraju poslovnom tajnom. Ovi ugovori se često koriste u poslovnim situacijama kada se prezentuje novi proizvod ili usluga, ili kada se razmatra mogućnost zajedničkog poslovanja ili saradnje.
Svrha Non-Disclosure Agreement/NDA ugovora je zaštita poverljivih informacija, koje imaju određenu tržišnu vrednost upravo zato što nisu poznate javnosti, od neovlašćenog korišćenja ili otkrivanja, koje bi moglo da prouzrokuje štetu poslovanju.
Drugi nazivi koji se koriste za ovu vrstu ugovora su još i Confidential Disclosure Agreement (CDA), Confidentiality Agreement (CA), Proprietary Information Agreement (PIA) ili Secrecy Agreement (SA.)
Zašto je za startape važno da imaju NDA ugovore?
Čuvajući informacije poverljivim, startapi mogu sprečiti konkurente da ih koriste kako bi stekli prednost ili reprodukovali njihove ideje. Pored toga, poverljive informacije se mogu koristiti za privlačenje investitora i partnera, jer pokazuju potencijal kompanije za rast i uspeh.
Zaštititi ovu nematerijalnu imovinu kao poslovnu tajnu je od presudnog značaja za uspeh biznisa.
Šta bi NDA ugovor sve trebalo da sadrži?
U nastavku teksta prolazimo kroz ključne tačke na koje je potrebno da obratite pažnju prilikom zaključivanja ugovora o poverljivosti, bilo da ih dobijate kao predlog druge ugovorne strane, preuzimate primere ugovora sa interneta ili ih pišete sami.
Na kraju naći ćete i model dvojezičnog NDA ugovora koji možete da preuzmete.
1. Precizno definisanje ugovornih strana
Iako na prvi pogled može delovati kao trivijalna stvar, često se u praksi dešava da su ugovorne strane pogrešno identifikovane, što takav ugovor čini neizvršivim u praksi.
Ukoliko se ugovor potpisuje između dva pravna lica, nepohodno je uneti podatke iz Agencije za privredne registre ukoliko se radi o domaćim pravnim licima ili iz registara privrednih društava drugih država ukoliko se radi o stranim pravnim licima.
Za pravna lica, u ugovor je neophodno uneti sledeće podatke:
– Naziv, pravni oblik (d.o.o. ili preduzetnik) i mesto sedišta firme (npr. Beograd, Novi sad, Niš);
– Adresa sedišta privrednog društva i poštanski broj;
– Matični broj i PIB;
– Ime, prezime i funkciju osobe ovlašćenje za potpisivanje ugovora.
Ukoliko se ugovor potpisuje sa/ili između fizičkih lica neophodno je uneti sledeće podatke:
-Ime, prezime, adresu stanovanja (ulica, mesto/grad i poštanski broj) i jedinstveni matični broj građana (JMBG).
*Najčešća greška koja se u praksi javlja kod označavanja ugovornih strana jeste situacija gde pregovore vode npr. sa jedne strane tim (dva ili više fizičkih lica) dok se sa druge strane nalazi kompanija, a u ugovoru bude označeno kao ugovorna strana naziv budućeg privrednog društva ili naziv platforme ili aplikacije, te na ovaj način jedna od ugovornih strana nije dobro označena (privredno društvo ne postoji) i ugovor je neizvršiv. U ovom konkretnom slučaju, ispravno bi bilo da se označi svako fizičko lice koje u pregovorima učestvuje, kao ugovorna strana.
2. Određivanje vrste ugovora
Ugovori o poverljivosti mogu biti jednostrani ili dvostrani.
Jednostrani ugovor o poverljivosti je ugovor koji se zaključuje između dve strane, gde se samo jedna ugovorna strana obavezuje da će čuvati poverljivost informacija koje joj je druga ugovorna strana učinila dostupnim. Primer za jednostrani ugovor o poverljivosti je kada kompanija koja proizvodi mobilne telefone daje informacije o svom proizvodu svom potencijalnom partneru za distribuciju, a potencijalni partner se obavezuje da će čuvati te informacije kao poverljive.
Dvostrani ugovor o poverljivosti je ugovor koji se zaključuje između dve strane, gde se obe ugovorne strane obavezuju da će čuvati poverljivost informacija, koje im druga strana učini dostupnim. Primer za dvostrani ugovor o poverljivosti je kada dve kompanije koje razmatraju mogućnost poslovne saradnje razmene informacije o svojim proizvodima i tehnologijama i obavežu se da će čuvati te informacije kao poverljive.
*Napomena: U situacija gde dobijete na potpisivanje jednostrani NDA, ipak razmislite da li i vi delite određene poverljive informacije drugoj ugovornoj strani kao npr. marketing strategiju, bizis planove i sl. Ukoliko je to slučaj, predložite drugoj ugovornoj strani dvostrani NDA.
3. Definisanje “poverljive informacije”
Nije svaka informacija koja se razmenjuje u pregovorima ili u poslovnoj saradnji, poverljiva informacija. Poverljiva informacija može biti bilo koji podatak koji ima komercijalnu ili konkurentsku vrednost za ugovorne strane. Primeri nekih od najčešćih poverljvih informacija:
1. Poslovne informacije: mogu uključivati informacije o proizvodima, cenama, prodajnim kanalima, strategijama i planovima, finansijama, tehnologijama itd.
2. Tehničke informacije: mogu uključivati informacije o proizvodnim procesima, patenatima, know-how-u, proizvodnim pogonima, proizvodima itd.
3. Informacije o korisnicima: mogu uključivati informacije o klijentima, partnerima, kupcima itd.
4. Informacije o radnicima: mogu uključivati informacije o radnicima, njihovim platama, nagradama, kvalifikacijama itd.
5. Informacije o tržištu: mogu uključivati informacije o tržištu, konkurenciji, potrošačima, cenama itd.
6. Informacije o istraživanju i razvoju: mogu uključivati informacije o istraživačkim projektima, novim tehnologijama, prototipovima itd.
7. Informacije o partnerima: mogu uključivati informacije o poslovnim partnerima, distributerima, dobavljačima itd.
Ako se poverljiva informacija ne definiše precizno, to može dovesti do nejasnoća i nesigurnosti za obe ugovorne strane. Kao posledica toga, može se desiti da se obaveze prema ugovoru o poverljivosti ne poštuju, jer se ne može jasno utvrditi šta je tačno od svih razmenjenih informacija, ona koja je poverljiva. Takođe, neprecizno definisana poverljiva informacija, teško je odbranjiva na sudu.
Pored precizne definicije poverljive informacije, savet je da se definiše i na koji način će ona biti učinjena dostupnom drugoj ugovornoj strani: elektronski, u paprinom obliku, putem usb-a i slično.
4. Dozvoljeni načini korišćenja “poverljivih informacija”
U ugovoru o poverljivosti se obično navodi šta su dozvoljeni načini korišćenja poverljivih informacija. Ova dozvola može se odnositi na korišćenje poverljivih informacija isključivo za određene svrhe, npr. kao što je korišćenje za potrebe pregovaranja o zaključenju određenog ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji.
U ovom članu se obično navodi, ko su tačno treća lica kojima kod ugovornih strana poverljive informacije mogu biti dostupne i na koji način. Npr. mogu se učiniti dostupne zaposlenima i radno angažovanim licima kod ugovornih strana.
*Napomena: Prema odredbama Zakona o radu, zaposlenima se smatraju samo ona fizička lica, koja sa poslodavcem imaju zaključen ugovor o radu. Lica koja su angažovana po osnovu privremenih i povremenih poslova, ugovora o delu, ugovora o dopunskom radu, ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji nisu zaposlena lica! U praksi je npr. većina programera i dizajnera angažovana kroz neku vrstu ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji, te oni nisu zaposlena, već radno angažovana lica. Ukoliko je namera da se dobijene poverljive informacije dele sa tim licima, neophodno je da u ugovoru to bude precizno definisano. U suprotnom moglo bi se smatrati da ste neovlašćeno podelili poverljive informacije sa trećim licima, što predstavlja povredu NDA ugovora i može povući sa sobom naknadu štete.
5. Vremensko trajanje ugovora
Nedovoljno jasni rokovi trajanja ugovora mogu dovesti do nejasnoća oko toga kada prestaje važenje ugovora i kada se poverljive informacije mogu slobodno koristiti ili otkrivati.
U NDA ugovorima bi trebalo definisati vremensko trajanje samog ugovora, kao i rokove čuvanja poverljivih informacija i nakon prestanka važenja ugovora. Npr. ugovor se zaključuje na period od godinu dana od dana zaključenja ugovora (npr. predviđa se da će ovoliko trajati pregovori za zaključenje nekog ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji). Zatim se utvrđuje rok od 5 godina od dana prestanka važenja NDA ugovora, kao rok u kome su ugovorne strane dužne da informacije koje su dobile u toku pregovora čuvaju kao tajnu.
6. Ugovorna kazna
Ugovorna kazna je odredba u ugovoru o poverljivosti koja predviđa kaznu za slučaj prekršaja ugovora. Može biti ugovorena u vidu novčane kazne u iznosu određenom u ugovoru, ili u vidu neke druge vrste kazne, kao što je zabrana korišćenja poverljivih informacija ili njihovo uništavanje.
Ugovorna kazna je važna zato što omogućava ugovornim stranama da se zaštite od prekršaja ugovora. Ova kazna može pružiti dodatni motiv preuzimaocu poverljivih informacija da održi poverljive informacije sigurnim, jer mu u suprotnom preti novčana sankcija.
7. Način rešavanja sporova i merodavno pravo
Način rešavanja sporova se definiše u ugovoru o poverljivosti kako bi se odredilo kako će se razrešavati eventualni nesporazumi između ugovornih strana. To može uključivati arbitražu, medijaciju, sudsko rešavanje ili neki drugi način.
Merodavno pravo je pravo koje se primenjuje na ugovor o poverljivosti. To je pravo koje će se koristiti za tumačenje i primenu ugovora. Obično se navodi u ugovoru koje pravo se primenjuje na ugovor, a to može biti pravo mesta gde se nalazi kompanija koja daje informacije ili pravo mesta gde se informacije koriste.
Ukratko, važno je da se u ugovoru o poverljivosti definiše način rešavanja sporova kako bi se omogućilo efikasno rešavanje eventualnih nesporazuma između ugovornih strana. Takođe, važno je da se definiše merodavno pravo kako bi se utvrdilo koje pravo se primenjuje na ugovor.
8. Prestanak ugovora i vraćanje “poverljivih informacija”
Prestanak ugovora o poverljivosti može se dogoditi iz različitih razloga, kao što su ispunjenje ugovora, prekida saradnje između ugovornih strana ili neispunjavanje obaveza. U tom slučaju, važno je da se u ugovoru definišu procedure za vraćanje poverljivih informacija.
Ugovorne strane bi trebalo da se obavežu da će vratiti ili uništiti sve poverljive informacije u svom posedu nakon prekida ugovora. To može uključivati fizičko uništavanje dokumenata, brisanje elektronskih podataka i vraćanje svih kopija poverljivih informacija.
Takođe, važno je da se u ugovoru definiše rok za vraćanje poverljivih informacija, kao i da se odredi način na koji će se utvrditi da su sve poverljive informacije vraćene ili uništene.
Zaključne napomene
Ugovor o poverljivosti trebalo bi da se potpiše pre nego što se poverljive informacije razmene između ugovornih strana.
Ukoliko vi sami ne tretirate svoje informacije kao poverljive, ne možete to očekivati ni od druge ugovorne strane. U komunikaciji sa drugom ugovornom stranom označavajte informacije kao „poverljivo“ ili „strogo poverljivo“ i ograničite deljenje informacija sa trećim stranama. Vodite spiskove zaposlenih ili radno angažovanih lica, kojima su poverljive informacije otkrivene.
Spremili smo za vas model ugovora o poverljivosti ⇐(dvojezični, jednostrano obavezujući) koji možete prilagođavati dalje vašim potrebama, vodeći se napred navedenim koracima.
* Ovaj model ugovora o poverljivosti je napisan uopšteno, upravo da bi bio primenjiv na najširi krug slučajeva. Neophodno je da ga prilagodite svakom posebnom slučaju.
Autor: Jovana Joksimović, advokat i IP officer na projektu „Tehnopark Srbija 2 – Podsticanje izvoza kroz razvoj tehnoloških parkova“, koji sprovodi Naučno-tehnološki park Beograd uz podršku Vlade Švajcarske.